Zadarski studenti otišli po pomoć u Ministarstvo!

Zamjenik predsjednice Studenskog zbora u Zadru, Mario Sajatovski, za Z NET izjavljuje kako je četvero studenata iz Zadra, na čelu s predsjednicom Zbora, Anom Šašek, jučer otputovalo za Zagreb, u Ministarstvo znanosti. Tema je, dakako, peticija zadarskih studenata.
– Skupili smo dvije tisuće glasova protiv odluka Senata Sveučilišta u Zadru. Donijete su, naime, odluke koje nama studentima nisu išle u korist. Želimo savjet Ministarstva kako da razgovaramo s upravom Sveučilišta koja ni nas ni naše probleme ne doživljava ozbiljno. Sljedeći tjedan nastavljamo s potpisivanjem peticije, kazao je Mario, ističući kako će studenti nastaviti sa “svojom borbom” – dokle god budu mogli.
Sajatovski je, dodaje, u Zadru od 2005. godine, kada je na ovdašnjem Sveučilištu upisao studij arheologije. Svjestan je, kaže, da svake godine postoje određeni probelmi na Sveučilištu, te da se iz godine u godinu po tom pitanju ne radi – ništa.
– Odlučili smo izvesti stvari na čistac, ali potrebna je za to i kritična masa koje očito nedostaje. No, da ne bi sutra došli u situaciju u kojoj se danas mnogima od nas nalaze majke i očevi, moramo postupiti upravo suprotno od svojih roditelja koji su čekali zadnji čas, pa se pobunili. Trebamo se pobuniti na vrijeme, kaže ovaj zadarski student i dodaje:
– No, nije baš lako boriti se protiv fakulteta, ako nemaš kvalitetno oružje. A mi ga nemamo. Nama fali ta kritična masa koja bi pokrenula lavinu. Neki se studenti plaše biti dio te kritične mase. Jer u Senatu sjede njihovi profesori koji ih sutra mogu baciti ako se pobune.
– Sveučilište napravi nešto loše, na što studenti reagiraju, pa onda na kapaljku naprave nešto dobro kako bi zamazali oči studentima i time ugušili požar koji se tek trebao rasplamsati, kaže naš sugovornik.
– Nova reforma je mazanje očiju. Nema veze s mozgom. Ako studentima novac nije dovoljan razlog da se pobune, onda ne znam što ih može pokrenuti, dodaje.
– Rektor dobiva informacije od prorektora. Oni su problem. Ako mu oni kažu da nešto nije problem, on im vjeruje i ne uzima nas za ozbiljno. Većina studenata naprosto nije svjesna svoje snage koju nam može donijeti samo zajedništvo. Dotle, rektor bezuvjetno vjeruje prorektorima, a ne nama. On ima puno posla i nema vremena baviti se studentima i njihovim problemima, ističe Mario.